Proći će
Posljednja, „udarna“ scena serije Fleabag odigrava se na autobuskoj stanici. London, Phoebe Waller-Bridge sjedi sama, iza nje na pleksiglasu ćirilicom piše „živote“. Dolazi sveštenik, sjeda pored nje i započinje dijalog hiljadu puta „šerovan“ na svim društvenim mrežama jer je romantičan, srceparateljski, baš ono što svi volimo i za čim čeznemo. Priča je o ljubavi, onakva […]
Protjerivanje Lazara
Ima više od šest mjeseci da sam se našla u za mene nesvakidašnjem društvu, u vezi nesvakidašnje i prijatne obaveze nakon koje su se vodili tako neki takođe nesvakidašnji razgovori i pila nesvakidašna pića. Onda je kroz šumove više tih nesvakidašnjih razgovora do mene dopro glas Miljenka Jergovića koji je rekao da je roman Vukašina […]
Ulica Girardon
Prije nekoliko dana, jedan srpski glumac koga volim kao majstora svog zanata objavio je na društvenim mrežama da će otpratiti sve svoje „prijatelje“ i „pratioce“, bez obzira na to koliko su mu (pretpostavljam van mreža) bliski, jer, parafraziram, u ovo teško vrijeme za Srbiju objavljuju slike svojih uživanja, ljetovanja, lagodnog života i ostalih tričarija. Kaže, […]
Minhen
Ukrala sam hemijsku olovku u hotelu. Stajala je uz blokčić na noćnom ormariću pored kreveta. Nisam sigurna da je u pitanju krađa. Vjerujem da hotelski menadžment računa na to da ću je ponijeti, zapravo žele da je ponesem i usput ih reklamiram. Biće da je to, iako ja, upletena u seljačku mantru da ništa ne […]
Osvajanje teritorije
Prostor, stvar podjednako gadna kao i vrijeme. Udaljava nas jedne od drugih, onemogućuje ljubav, i još gore približava nas jedne drugima, i još više onemogućuje ljubav. U oba slučaja prostor je zeznuta stvar, a konstantno imamo potrebu da ga imamo više, nego što ga imamo. „Treba mi prostor!“, najčešći je pokretač svađa i raskida u […]
Pseudopakibitije
Ljudskom rodu bi se moglo čestititati na slobodama koje je osvojio. Sloboda biranja svih vrsta identiteta, sloboda da ima mišljenje na svaku temu, internet kao prostor slobode na kome se to mišljenje može iskazati uvijek i svakome „u facu“, i sloboda da se ne osjeća nikakav teret od svih tih sloboda, koja se osvaja modernom […]
„Banalnost zla“
Jedna, naizgled izuzetno banalna stvar čini umjetnost dobrom. Zove se – iskrenost. Ono što u njoj dotiče onoga ko je konzumira je ono što je proživljeno, prevaljeno preko pleća, sažvakano, kroz život (i terapiju) i onda ispoljeno. Budući da se životi nas ljudskih jedinki, teolozi bi naglasili „jedinstvenih ličnosti“ prepliću, prepoznavanje u tuđem iskustvu je […]
Goran Marković i ja
Uzbuđen juče, muž dolazi da mi kaže kako na predstojeći pozorišni festival u Banjaluci dolazi Goran Marković. Još veće uzbuđenje raste u njemu, pa ga navalentnim optimizmom prenosi i na mene – zato što će ga na relaciji Beograd–Banjaluka voziti nama oboma bliska osoba (njegov brat). I zamisli, biće četiri sata u autu sa Goranom […]
Ljepota će, kroz nijanse, spasiti svijet
U jednom od brojnih razgovora za medije, Paolo Sorentino kaže da ne voli modernu umjetnost jer emocije stavlja u drugi plan. Pretenduje da okupira konzumentov mozak, a umjetnost o kojoj moraš da razmišljaš za njega nije umjetnost. Zato pitanje da li vjeruje u Boga, koje se reditelju planetarno popularne serije Mladi papa, često postavlja, postaje poptpuno irelevantno. Kaže […]
Teologija i biciklizam
„U za sada neobjavljenom tekstu „Beskonačni biciklizam“, isti autor piše: Čim zaspu, ma gde se nalazili, Biciklisti Ružinog krsta odlaze u crkvu. U potpunoj tišini, daleko od vremena i vreve, tu se sakupljaju umrli, živi i budući članovi reda.“ (Fama o biciklistima) Nisam prva primjetila sličnost između događaja kojima smo svjedoci u vremenu […]